Jučer je u MUO-u otvorena izložba zasnovana na Caravaggiovoj slici Večera u Emausu. Svakog muzeologa mora zanimati kako je muzejski interpretirano to jedno umjetničko djelo i stoga je posjet obavezan.
Studentima govorim kako predmete čuvamo i skupljamo, bilo osobno bilo kolektivno, ponajviše u funkciji pamćenja, odnosno, kasnije, sjećanja. No, navalu sjećanja u meni je probudila i pozivnica za tu izložbu, obična reprodukcija. Prije svega priznajem sjećanje na izložbu Napuljskog slikarstva davne 1983. u Grand Palaisu u Parizu. Čitav mali opus Caravaggiovih radova prouzročio je tada uzbuđenje kod jedne apsolventice studija povijesti umjetnosti, od muzeologije još gotovo da i nije bilo niti - m.
Tri desetljeća poslije nazočna je i mala tuga muzeologa – zašto Caravaggio nije mogao biti izložen u Strossmayerovoj galeriji, u prirodnom okolišu za izlaganje djela starih majstora u Hrvatskoj? Možda bi upravo taj čin pokrenuo akciju i izvlačenje Galerije iz zaborava javnosti, možda doveo i do razmišljanja o promjeni njenog stalnog postava, osvježenju unutarnjeg uređenja, možda...
(Žarka Vujić)
(Žarka Vujić)
(ftgr.pozivnice, Ž. Vujić)
Nema komentara:
Objavi komentar