Nedavno je proslavljena 300ta obljetnica smrti Pavla Rittera Vitezovića, polihistora, tiskara, grafičara, književnika i kulturnog poslenika općenito i naslov mi je njegove historiografske knjižice Croatia rediviva iz 1700. izronio kao poticaj za igru riječima i značenjem i za stvaranje novog pojma – interpretirana Hrvatska.
Naime, u tjednu u kojem postajemo članica Europske unije i rastu emocije pojedinih društvenih skupina, a koje ih putem medija nastoje učiniti našim kolektivnima, moja su razmišljanja okrenuta baštini koja se rađa pred našim očima.
Mislim pri tome na puste tvorničke pogone iz kojih su nestali radnici i radnice i koji se pretvaraju u svojevrsne baštinske otoke i za koje se snuju novi sadržaji i komunikacijski oblici. Mislim na obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja u tržišnoj utakmici nastoje pod svaku cijenu uspostaviti svoj specifičan baštinski identitet i prateće proizvode i tako privući kupce. Mislim na one koji osmišljavaju događanja ili, kako to gordo zvuči, evente u svakom mjestu lijepe naše. Tako se rađaju različiti festivali, srednjovjekovni turniri, sajmovi i ini dani koji se sele sa sjevera zemlje na jug i obrnuto i to gotovo u svim godišnjim dobima.
Dakle, upravo tako, ne kao (gospodarski) oživjela nego kao interpretirana Hrvatska ulazimo u Europsku uniju! Jedan stručnjak u području baštine trebao bi se tome radovati ili ipak?
(Žarka Vujić)
Nema komentara:
Objavi komentar