Večera kao muzejski izazov

    Nije lako s održavanjem bloga. Nekada za njega nemam niti snage niti inspiracije, a nekada teme nadolaze ubrzano unatoč svemu. Tako i danas. Akademski suho i jedva zabilježeno spominjanje razredbenog postupka brzo smijenila jedna večera, naravno ona u muzejskom prostoru.
    Dakako, mislim na svečenu večeru koja će se održati u Klovićevim dvorima za najviše uzvanike proslave primanja RH u Europsku uniju. 
    Za mene kao muzeologinju koja se bavi značenjem (muzealnošću) i dodjeljivanjem značenja, prije svega je zanimljivo kako večere tijekom povijesti i dalje ostaju najsnažnija društvena okupljanja u službi potvrđivanja i pamćenja nekog događanja. Dok ručkovi imaju češće radni karakter, večerama, u krilu noći, pridodat je atribut svečanosti i posebnosti.
    Večere u muzejima spominjem studentima kad govorim o oblicima i mogućnostima zarade muzeja. Naravno, pri tome gotovo već mehanički ponavljam potrebu da muzej to čini u skladu sa svojim poslanjem i u ravnoteži zaštite i komunikacije.
    Tako se u praktičnoj literaturi spominje svečana večera pripremljena za 24 osobe u dražesnom malom memorijalnom Soane muzeju usred Londona, a koja mu je uprihodila 24 000 funti. Osobno sam vidjela dopremu luksuznog pribora za jelo i početak pripreme Muzeja za umjetnost i obrt u Budimpešti za večeru sudionika Hungaroringa negdje početkom 21.st.
     Kako li će to biti večeras?  Hoćemo li večeras zapravo svi zaraditi? (Žarka Vujić)

 

(ftgr.preuzeta sa stranice http://en.wikipedia.org/wiki/File:Budapest_Museum_of_Applied_Arts_interior2.jpg)