Malo je poznato koliko je pojam muzeja povezan s vrtovima. Još su i Plinije i Varon podsjećali kako je priroda prvo prebivalište muza i zbog toga u najpjesničkijem smislu i muzej sam.
Dakle, prve muzeje imali su naši dubrovački ljetnikovci, pa Koriolan Ćipiko u Kaštel Starom, Hektorović u Starom gradu itd. itd.
No, moj najdraži muzej - vrt postojao je na sjeveru Hrvatske, Osmanlijama pred nosom i, naslućujem, uprkos. Mislim na vrt književnika, gospodarstvenika, političara i vojnika Nikole VII Zrinskoga. Njegov se vrt, prirodoslovna protuteža numizmatičkim, petrografskim i inim zbirkama koje je posjedovao, nalazio izmješten izvan starog grada Čakovca i toliko je Nikoli bio važan da ga je spomenuo u svojoj oporuci (knjižnicu nije) i još o tome s kolikim je trudom i marom i sam radio na njemu. Od toga vrta ostadoše tek toponim Giardino na Spallinom zemljovidu Međimurja (1670), nekoliko knjiga u ostacima Knjižnice Zrinskih u NSK, moje misli i...
(Žarka Vujić)
(Naslovnica knjige G.B. Ferare De Florum Cultura, preslik iz Knjižnice Zrinskih, NSK)
Nema komentara:
Objavi komentar