četvrtak, 20. lipnja 2013.

Glazba kao vrijednost, terapija i baština

     Večeras je zbor Filozofskog fakulteta, već glasoviti Concordia discors, održao dojmljiv završni koncert u ovoj akademskoj godini. Pratim ih i podržavam na različite načine od početka. No, večeras sam posebno osjetila snagu i učinak glazbe, a u što sam se ove godine osvjedočila i sa studentima Diplomskog studija muzeologije prigodom posjeta Memorijalnom muzeju I. Gorana Kovačića u Lukovdolu, pa i na predavanju o multimediji dr.sc. Maje Šojat Bikić u Muzeju grada Zagreba.
     Mi, koji živimo u kulturi slike, prema mojim opažanjima, posebno reagiramo na zvuk i stoga su zvukovi i glazba posebice dobrodošli u muzejima i sličnim baštinskim ustanovama.
      Glazba je univerzalan i snažan jezik. Ako i ne posjedujemo vještinu njena stvaranja i izvođenja, možemo je slušati i osvještavati njene elemente - ritam, tonove, boje, tempa itd. Možemo uživati i svakako se otvarati i osjećati. Nije bez razloga glasoviti pijanist i dirigent Daniel Barenboim osnovao izraelsko-palestinski orkestar West-Eastern Divan Orchestra  kojim je želio uspostaviti most između dviju zaraćenih strana.
      Unesimo zvuk u naše muzeje i galerije, poduprimo kreativno snagu stvaranja i ujedinjenja putem glazbe! Večarašnji koncert poslužio je donošenju odluke kako ću se iduće godine u okviru Osnova upravljanja muzejskim zbirkama baviti glazbom, odnosno glazbenim zbirkama i glazbenom kulturom općenito! Ona spaja...
(Žarka Vujić)

(Foto: Ž. Vujić)
     

Nema komentara:

Objavi komentar