Razredbeni postupak iz perspektive profesora muzeologije

       Nas osmero i njih devedesetoro u svečanoj dvorani Učiteljskog fakulteta. Oni u groznici možda i neprospavane noći, testiranja, neizvjesnosti oko upisa i nastavka života u sljedećih nekoliko godina, mi opušteni i sa zrcima humora koja su samo na početku dopirala do njih, poslije više ne. Nakon dva sata koncentriranja na neuobičajena pitanja koja su propitivala ne njihovo faktografsko znanje nego njihove sposobnosti apstraktnog razmišljanja i zaključivanja, umor se osjećao u zraku.
      Isprva sam kao muzeolog uočavala bogate slojeve muzealnosti aule (pozornica, neobično oblikovani otvori za strujanje zraka, starija drvena sjedišta itd), a onda sam počela razmišljati i kao profesor Katedre za muzeologiju. Tko će se od ovih mladih ljudi, povezanih prezimenom na slovo P i željom da se upišu na Filozofski fakultet, opredijeliti za Preddiplomski studij informacijskih znanosti i unutar njega za muzeologiju odnosno baštinu?

      Ako sam strategiju sveopćeg interpretiranja Hrvatske obojala u ranijem postu i tamnijim tonovima, realnost govori da je ona dio našeg dugoročnog kulturnog pa i gospodarskog djelovanja. U tom smislu svaki je zainteresirani student dobrodošao. Propitivanje njihova interesa i broja započet će u trenutku kad se studiranje na svim razinama počne plaćati...

     

(foto: Ž. Vujić)